Cijeli tjedan lila je kiša. U subotu pogotovo. Izgledalo je kao da nedjelja neće ni svanuti. U tom trenutku stiže poruka iz vodstva vodičke sekcije „Plan se ne smije minirati. Brložnik sutra mora pasti“.

U nastavku je plan izleta za 2022. godinu.

Prijavom na izlet svaki član Društva potvrđuje da je upoznat sa zahtjevima izleta, da ispunjava zdravstvene, fizičke i tehničke uvjete za sigurno sudjelovanje na izletu, da ima uplaćenu članarinu HPS-a za tekuću godinu, te da pristupa izletu na vlastitu odgovornost. Sudionik je dužan tijekom izleta slušati upute vodiča. U slučaju loših vremenskih prilika ili drugih nepredviđenih okolnosti, vodič ima pravo promijeniti rutu ili otkazati izlet.

U kvalitetnom planu izleta za 2022. uz uspon na Bjelolasicu 6.02. sitnim slovima je pisalo „Usput će vodiči demostrirati upotrebu zimske opreme : dereza, cepina i krplji, a vi ćete i sami isprobati svoju zimsku opremu i vještinu u „polarnim“ uvjetima. Rumeni obrazi i dobra zabava su sigurna oklada.“ U mojoj glavi se upalio alarm ... ako Paris bude imao inspiraciju bit će „tko preživi – pričat će“.

Sjećam se kao da je bilo danas – 8.3.2020. održali smo zadnji pohod s djecom iz osnovne škole „Andrije Mohorovičić“ iz Matulja trasom kojom je trebao ići 9 pohod po istarskom planinarskom putu. Tjedan dana nakon toga svijet je praktički stao zbog pandemije COVID 19. Najprije smo 2 mjeseca bili zatvoreni u svojim kućama i sve se odvijalo „on line“. Poslije toga smo počeli živjeti novo normalno uz bezbroj ograničenja.

18.10.2021. točno 580 dana nakon toga uspjeli smo organizirati jedan dječji izlet. Ekipa koja je s nama planinarila otišla je u srednju školu i došli su neki novi klinci. Budući da je stanka bila velika, nije nas iznenadio veliki interes djece.

Dva tjedna nakon Male Mojstrovke i Prisojnika plan je bio osvojiti najviši vrh Slovenije – Triglav. Nakon rezervacije smještaja u domu na Doliču, spremanje za avanturu je moglo započeti. Zadnjih tjedan dana vremenska napoved se mjenjala iz sata u sat. Varirala je od snijega, kiše do sunca.

Prošli vikend bili smo prvi puta nakon pandemije COVID 19 organizirano u Sloveniji. Cilj našeg pohoda bile su Julijske Alpe, točnije Mojstrovka i Prisojnik. Baza nam je bila Tičarjev dom na Vršiču.

U nedjelju 11.07. u raspored je upao posjet srednjem Velebitu, odnosno tura Štirovača-Šatorina (1622 m) -Ograđenica-Štirovača. Naziv ove planinarske ture podsjetilo me na TBF-ovu aliteraciju : šum šaša dok se šalša na špaheru krčka. Tijekom zadnjih mjesec dana ljeto nam se vratilo u grad te je na ovaj izlet krenulo jedanaest najhrabrijih – skupina kodnog naziva „Neki to vole vruće“.

Nakon Biokova, prvi organizirani izlet bio je na Bijele Stijene. Usprkos valu vrućine iz pustinje skupilo se respektabilnih 9 avanturista. U cik zore krenuli smo iz pakleno vrućih Matulja (25°C ) , starom cestom preko Mrkoplja, Vojnog Tuka , Matić Poljane , Begovom cestom do lokaliteta poznatog pod nazivom trinaesti kilometar (na ugodnih 10°C) koji je bio ishodište našeg puta.

Kako su naši junaci podnijeli nadljudske napore u tumaranju Dalmacijom pročitajte u nastavku putopisa.