Krajem listopada u planu je izlet na Paklenicu. U pozivu je pisalo : Prvi dan Starigrad - Anića luka - Jurline - Mala močila - dom Paklenica i kružno kroz Paklenicu nazad do auta oko 6 sati hoda. Drugi dan Marasovići - Otpuhani dolac -Vitrenik i nazad oko 4 h hoda. Ako budete dobri možda padne i kakav roštilj... i karaoke. Danijela je našla vrhunski smještaj po povoljnoj cijeni, obećala da će napraviti juhu od buće. Tko je mogao odoljeti ili kako kaže Bijelo dugme „ko je blesav da sjedi kući?!“
U petak ulažemo nadljudske napore na poslu kako bi što prije ispunili normu .Točimo na pumpi skupi dizel, kupujemo vodu, pive. Čekiramo tlak od guma. Pičimo ka jugu. Matulji-Crivkvenica-Novi-Senj-Karlobag. Kad smo već mislili da zavojima nema kraja, stižemo u Starigrad. Povečerje. Kako će nam biti lijepo.
Ustajemo. Šetnja po Starigradu. Milvija je prontala kafe. Sa Ugljana stižu naši domaćini Neno i Dijana, pa možemo krenuti. Kako nam je lijepo.
U pozivu na izlet Anića luku zamijenio sam Anićevim kukom (činilo mi se zanimljivije). Svi su to zdušno prihvatili. To je značilo da smo umjesto lagane šetnjice do doma skrenuli na slobodno penjanje do Anićeva kuka i produžili turu za 3 sata. Koga briga. Kako nam je lijepo.
Bez po muke obasjani suncem uz korištenje svih ekstremiteta i oslonaca stižemo na vrh Anićeva kuka. Svi su sretni i razdragani. Slikamo se milijun puta. Lijevo masiv Velebita, desno Karinsko more, Maslenički most, Ugljan okupan maglom , u daljini besrajna prostranstva otoka Paga. Kako nam je lijepo.
Prolazimo uz mirila, pa nastavljamo ka Jurlinama. Što više hodamo, dom izgleda sve dalje i dalje. Smanjuju se zalihe vode, moral nam pada. Malo prije malih Močila nailazimo na par Slovenaca koji kažu da da smo na sat vremena od doma. Moral se podiže. Vizualiziramo hladnu pivu u domu. Dodajemo gas, jer smo se uplašili da će ponestati zaliha pive. Damir i Elio paze na cure koje su na začelju. Skoro im je trebalo umjetno disanje.
Konačno dom. Nikad mu se nisam više veselio, a piva nikad nije bolje legla. Kako nam je lijepo. Vraćamo se u Paklenicu koja vrvi penjačima. Popunjavamo zalihe u Tommija. Srećko i ekipa su nanetili roštilj. Čeka nas juha od bundeve. Preumoran sam da bih uživao. Rano lijeganje.
Tijeko noći se pomiče sat. Sad nas još j...e i jet leg. Ustajemo. Milvija prontuje kafe. Bura je otpuhala Otpuhani dolac. Promijenili smo plan. Autom do sela Rujno, a onda na Golić. Poučeni jučerašnjim iskustvom ovaj puta uzima svatko 200 litara vode, zlu ne trebalo. Šetnja borovom šumicom (pino silvestre) do vrha Golić 1201 m. Na vrhu malo meze. Drugi milijun slika. Kako nam je lijepoooo.
Uhvatili smo greben i skakućemo sa stine na stinu. Sunce je prilično jako za ovo doba godine. Sreća da imamo dovoljno vode. Nakon prekrasnih vidika ponovno ulazimo u pino silvestre borovu šumicu. Dolazimo u Rujno. Tamanimo ćevape od jučer. Kako nam je lijepo.
Spuštamo se u Starigrad. Razgrćemo led i skačemo u more. Ledeno je ali paše . Malo sinkrononog plivanja i par fora iz bala na vodi. Milvija kuha jedno oproštajno kafe. Sa suzom u oku opraštamo se sa Starigradom.Opet hvatamo krivine na putu doma. Kako nam je bilo lijepo.
za www.lisina.hr Robert Koprivnjak