ARHIVA IZLETA

Vremenska prognoza nam nije bila naklonjena, 30 stupnjeva u hladu... ali PD Lisina imela je va plane izlet stazom velebitske degenije, a plan se ne sme minirat.

Nakon kave u gradu čovika koji gradi krenuli smo na uspon. Prvo hlad, pa zvizdan. Gori nebo i zemlja, ali mi ne posustajemo. akon 5 sati hoda završavamo planinarski dio , te prelazimo na sport i glazbu.

Prvo kupanje u Selcu, lignje, a zatim nas Jagoda vodi na najbolji sladoled na svijetu i okolici – slastičarnu Anka.

U nedjelju 17.05. je u planu bio uspon na Trupejevo Poldne, slikoviti planinski vrh visine 1931 metar, smješten u lancu zapadnih Karavanki na samoj granici između Slovenije i Austrije. Slovenski naziv potječe od seoskog imanja (kmetije) Trupej, koje se nalazi na austrijskoj (sjevernoj) strani planine. Mještani i radnici na imanju znali su da je točno podne kada bi sunce, gledano s njihove farme, došlo točno iznad tog vrha.

U pozivu na izlet pisalo je zgorun 1000 m ili 3 sata hoda, još 2 ure za zdolun, izgledalo je izi-pizi. Budući da je izlet organizirao Paris, predosjećao sam da mora postojati neka kvaka 22. Dva dana prije u Alpama je pao snijeg, a cesta do mjesta Srednji vrh, planiranog ishodišta našeg pohoda, bila je zatvorena. 

U startu smo na 1000 dodali plus 300 m, a snježna idila je pojačala doživljaj. Krećemo iz Gozd Martuljka, zavojitom cestom do Srednjeg vrha, gdje kidamo na desno i započinje brezpotje.  Markacije nestaju, ostaje samo Parisov nepogrešivi feeling za osjećaj i skupina hrabrih (ili nedovoljno informiranih) avanturista planinara. Za par sati stižemo do lovačke kućice.  Marendamo i stavljamo gamaše.

Nazdolun je teže nego nazgorun, ki bi rekal. Snijeg, bljuzga, strmina, opasnost vreba kod svakog koraka. Spuštamo se do Srednjeg vrha, pijuckamo izotonike da se obnovi zaliha B i ostalih vitamna. Klizavom stazom spuštamo se do Gozd Martuljka. 

Bilo je nekoliko planinara koji su prvi puta bili sa nama. Najveći kompliment koji smo mogli dobiti je to što su rekli da su se osjećali kao da se znamo cijeli život... odnosno "SREĆA je srećat PRAVE ljudi"

Po planu smo ranom zorom krenuli put Kalnika. Trebalo nam je oko tri sata uz jedan coffe stop da stignemo do planinarskog doma, naše početne točke.

Dan je bio izmišljen. Sunce piči, a mi ne roštiljamo nego se penjemo.. i to grebenskom stazom preko 7 zubi,  jedan ljepši od drugog. 

Trebalo je malo penjačkih vještina, a za one malo manje vješte bila je i via normale koja je vodila tik uz zube. 

Nakon sat i pol stižemo do vrha Vranilac 644 m, najviši vrh Kalnika. Malo nagrađujemo naša tijela sa energijom koju smo putem izgubili.. te se divimo pogledu na Ivanščicu i Sljeme u daljini. Spuštamo se južnim dijelom po via normale i nakon cca 40 min stižemo do doma. 

U ranim jutarnjim satima 16 planinara PD Lisina krenula je prema Baškim Oštarijama i započelo uspon na Veliki Sadikovac (1286 m). Uz sunčano i vjetrovito vrijeme te prekrasne vidike, vrh smo brzo osvojili, a zatim nastavili prema Sladovačkom brdu (1241 m), preko Jelarja do Kubusa. Naravno, uslijedio je i nezaobilazni “skok” do Prpe na jednu putnu. 

Nakon noćenja u hostelu, drugo jutro započinjemo kupnjom domaćih delicija – sira, skute i drugih dobrih stvari – pa krećemo na Basaču (1089 m). 

Odatle se spuštamo prema Karlobagu prekrasnom stazom uz nezaboravne poglede na more i otoke. 

Dva dana planinarenja uz kvalitetne vodiče Korneliju i Martinu, puno smijeha, lijepih vidika i pozitivne energije.

Na uskršnji ponedjeljak 6.04. na redu je bila još jedna od naših legendarnih tura iz edicije “tko preživi, pričati će”, Poklon-Plomin. 14 neustrašivih planinara, sa 3 kontinenta Europa (Grčka, Hrvatska), Australia, Sjeverna Amerika (Kanada) u cik zore krenulo je u ovu avanturu sa Poklona. 

Do Male Učke smo došli brzinom kojom je Artemis izašao iz zemljine orbite. Redom šaptom padoše Bodalj, i Kremenjak. Usponom na Šikovac i Sisol započinju Tantalove muke. Stvar popravlja, vjetrić mio što čarlija i spašava nas od toga da postanemo ljute crvene papričice. Snagom volje, s mislima na hladno pivo, posljednjim atomima snage oko 19 sati stižemo u Plomin.

32 planinara je krenulo usponom sa izvora Hublja na rub Trnovskog gozda, iznad čarobne Vipavske doline. Naša prva postaja – Otliško okno. To je onaj trenutak kada ostaneš bez daha, ne zbog uspona, nego zbog pogleda koji puca kroz golemu kamenu stijenu.

Put smo nastavili prema Sinjem vrhu (1002 m). Livade su mirisale na planinsko bilje, a proljetno cvijeće krasilo je skoro svaku fotografiju. Na vrhu nas je dočekala nagrada – panorama koja spaja slovenske Alpe s Jadranskim morem u daljini. 13 km hoda i 6 sati prošlo je u trenu.

Kvalitetan zimski simbiozni (u suradnji s PD Opatija) izlet na Ratitovec u Sloveniji (Altemaver i Gladki Vrh). 

Nedjelju smo iskoristili za jednu pravu morsku priču na otoku Krku. 23 vesela planinara uživala su u ljepotama Stare Baške, a najhrabriji su se kasnije i okupali na najljepšim plažama.

Prijeđenih nešto više od 7 km trebalo je upotpuniti kvalitetnim obrokom, a to smo napravili kod slavnog Prdele.

Oficijelni prvijenac naše vodičkinje - pripravnice Vesne Jurdane. Slike govore za sebe.

Prvi naš službeni izlet u novoj 2026. Lijepi broj planinara prkosio je talijanskoj buri i minusima. Nakon 10 km kružne staze, posjetili smo i špilju Grota Gigante.

Bili smo na tradicionalnom pohodu na Vojak koji se održava 01. siječnja u suradnji s PD Opatija i PD Knezgrad.  

Početkom prosinca bili smo na posljednjem izletu u 2025. godini - tradicionalnom izletu iznenađenja. Ove godine nas je naš vodič Paris Fortinos iznenadio pohodom na Snježnik.

"Veliki" godišnji izlet u nacionalni park Écrins u Francuskoj.

Na prekrasan, sunčan i "malo" topao dan.

Skoro, pa tradicionalno...