Naše doživljaje je teško opisati riječima. Bilo je naporno. Pala je pjesma u trećem poluvremenu . Bilo je hladno. Grijao nas je gemišt u trećem poluvremenu . Šibala nas je bura. Bili smo gladni. Putem smo nabrali 5 kg gljiva, a 5 kg mješanog mesa smo uzeli sa sobom. Razrovali su nam cestu. Našli smo još bolji smještaj , bolju turu ... i otišli na dagnje. Ništa nas nije moglo iznenaditi.
No krenimo redom.
Dan prvi : ustajanje u cik zore. Problem prvi – kako strpati stvari u skučeni bunker teretno-putničkog kombija. Pomoću trikova i bijele magije. Nakon ukrcaja krećemo putem prema jugu rutom Matulji-Senj (kava)-Sinj (kava + burek na špici) - planinarski dom „Orlove stine“ ponad najhladnijeg dalmatinskog mista – Zelova. Na juriš osvajamo najviši vrh Svilaje – Bat 1512 m. Za zagrijavanje.
Spuštamo se u dom „Orlove stine“ . Žene pripremaju krepku juhicu , a majstori roštilja Damir i Neno pripremaju gozbu – ćevapi, vratina , kumbasice , kotoleti , gljive, tikvice . Gemišt lagano klizi kroz grlo , dok Renato uštimava ukulele koji nas vodi u daleki svijet . Davno nismo čuli pjesma sa Hawaja , Lola ja nisam milioner, Tri palme na otoku sreće , ja sam radio – a ona je čekala , dok ne pukne zora ... malo je falilo da nas ne dočeka zora uz zvuke našeg virtuoza ... ali čekao nas je vrlo zahtjevan
Dan drugi : ustajanje prije cika zore. Malo meze. Uskačemo u transportna sredstva , palimo put Glavaša od kuda krećemo za najviši vrh hrvatske – Sinjal 1831m. Vjetar s Dinare , opjevan u Thompsonovoj pjesmi, ledi krv u žilama . Oblačimo na se sve što imamo . Krećemo. Putem se zagrijavamo na radnu tempeaturu i skidamo dio po dio. Prolazimo uz pastirske stanove, dolazimo u planinarskog skloništa Drago Grubać , gdje opetovano pada malo meze. Kornelija priprema daleko najbolji capucchino na svitu i bližoj okolici. Puni energije vršimo završni desant na vrh Dinare – Sinjal. Na vrhu obavljamo tradicionalni foto session. Slijedi spust u Glavaše. Idemo na izvor Cetine. Oštro oko gljivarki iz jurećeg kombija uočava polje puno sunčanica. Zaustavljamo se uz škripu guma i krećemo u gljivarenje. Za cca 10 minuta , naša gljivarska sekcija vraća se ruku prepunih gljiva . Da se ne lažemo nabrao je svako po kilo – dva.
Žene pripremaju gljive , uz palentu i ostatke ostataka jučerašnjeg kombinovanog mesa , meza za deset. Domar je donio bubnjeve za pratnju našeg zbora , ali večeras nije bilo snage za pjesmu. Satrala nas je Dinara i kvalitetna večera.
Zanima li vas što se sa našim junacima zbivalo dalje ? Nastavak slijedi ... uskoro