U trećem činu obično padnu sve maske, ubojica napravi krivi korak, drama polako dolazi svom kraju. U našem slučaju se nije dogodilo ništa slično, nastavljamo jako #mosabavlju
U cik zore glavni štab u baraci 4 B rasteže karte. Točno u 6:00 polijećemo još jednom. Ovaj puta cilj je Savin Kuk. Prohladnih desetak stupnjeva. Put širok. Hodamo ispod žičare. Lagana uzbrdica. Puf pant. Na zadnjem punktu žičare vjetar zavija. Upeko minus. Oblačimo sve što imamo. Osjećaj je kao da smo na Himalaji. Nakon par minuta vjetar staje, minus popušta. Kao da se ljeto vratilo u naš grad. Upri još malo. Na vrhu smo Savina Kuka. Slijedi slikanje. Meza. Skupno slikanje.
Kava u podnožju. Nastavljamo ka Crnom jezeru. Grupa „ča ćemo delat zapolne“ (podgrupa „Brzi i žestoki“) nastavlja usiljeni marš prema prekrasnom jezeru Jablan. Šefica NRZ pronalazi da se na Crnom jezeru može iznajmiti barčica. Odlazimo na romatično veslanje. Neki pronalaze svoje Crnogorske korjene i prepuštaju veslanje uvjetno rečeno „slabijem“ spolu. Uživamo na najjače. U povratku dobivamo preporuke lokalnog pučanstva da je najbolja meza u restoranu/mesari „Podgora“. Nije nas trebalo baš puno nagovarati. Kad si sretan, ti ponovi ovo sve : priganice,popara, kačamak,teletina, durmitorska plata, palačinke od svega po malo. Javljaju se preživjeli iz akcije Jablan.
Vraćamo se u apartmane. Pronalazimo frekvenciju Radio Rijeke, slušamo tekmu Rijeka-Lille kao u dobra stara vremena. Euforija,pa depresija. Junački smo ispali.
Dolazi i petak, zadnji dan naše durmitorske avanture. Danas je u planu uspon na Mali Međed. Krećemo od Crnog jezera. Podijelili smo se u dvije grupe. Grupa A je puno brža te osvaja vrh oko 11 sati.Mi (grupa „svi za jednog, jedan za sve“) smjelo koračamo kroz šumu. Nakon toga izbijamo na čistinu i počinju patnje mladog Wertera. Staza je opaka i vrlo negostoljubiva. Korak naprijed, nazad dva. Sjeverna strana. Mokro je i klizavo. Dolazimo skoro do prijevoja ispod Malog Međeda. Odustajemo dok smo još svi u jednom komadu. Silazak je teži od uspona. Maštamo od Karađorđevoj šnicli,odlasku u Zlatni papagaj, a žene o mladim momcima u najboljim godina.
Silazimo do Crnog jezera. Kavica, pa još malo stvaranja uspomena. Rakije, đem, med, magnetići, kape, đemperi. Tuširanje, pa posljednja večera kod Pavlovića. Šoferi dobivaju rakiju od šljive, a vodičkinje rakiju od kajsija za uspomenu i dugo sjećanje da durmitorske dane. Opet red meze, red nikšićkog piva. Počinak. Sutra put pod noge – Cetinje, Lovćen, Kotor, Neum.
zadnji izvještaj sa Durmitora samo za www.lisina.hr Robert Koprivnjak