Iz Litochora vraćamo se u našu morsku bazu – Katerini. Lagana analiza 4 dana na Olimpu uz okrijepu kraj hotelskog bazena.
Šopingholičarke koriste prigodu za shoping. Pridružujem se da pomognem modnim savjetom. Za oko su im zapele prekrasne kožne jakne. Cijena? Prava sitnica! Večera, pa ponovni odlazak u grad. Ova ekipa voli unikatne ljetne haljine i kupaće kostime ... i ljetne koktele. Nakon par koktela malo sirtakija. Vidi se tko se pripremao za Grčku. Na podij skače zanosna trbušna plesačica s Kosova, suseda od Rite Ore - B.Z. (24). Na trenutak preuzmamo ulogu DJ-a , pa u Grčkoj odjekuje „Opatijske oštarije gdje moj dragi vino pije“. Poput Pepeljuge u 5 do 12 vraćamo se u hotel.
Novi dan, nova sreća. Nakon doručka krećemo za Meteoru, gdje stižemo nakon 3 sata vožnje. Pogled na Meteore nas ostavlja bez daha. Μετέωρα, lebdeće stijene ili stijene obješene o nebo) je skupina grčkih pravoslavnih manastira izgrađenih na visokim kamenim liticama koje poput stupova strše u nebo, kaže wikipedija. Ne znam što me više fascinira - povijest ili sama priroda. Krajem 11. Stojeljeća pustinjaci su počeli živjeti u spiljama, nakon toga je napravljen i prvi samostan. U 14 stoljeću na lokalitetu Meteora je bilo 24 samostana , a danas ih je ostalo 6. Kako su ih napravili ? Manastiri izgledaju kao da su nastavak stijena. Nema baš jasne granice gdje završava stijena, a počinje zid. Sa današnjom tehnologijom mi to izgleda nemoguće napraviti, a ne prije skoro 1000 godina?!
Put kreće iz Kastrakija, a staza se zove „Meteora trail“ . Savladali smo oko 200 metara nadmorske visine i hodali oko 2 sata. Na pojedinim mjestima staza je osigurana sajlama i nije baš „lungo mare“. Cijeli lokalitet Meteora odašilje vibracije pozitivne energije i osjeća se neki mistični mir. Nije čudno da su ga mistici i monasi odabrali za svoje utočište, a 1995. godine ga je Grčka proglasila Svetim mjestom. Obilazimo manastir „Agios Varlam“ iz 14 stoljeća. Fascinantna povijest, impresivna sadašnjost.
Smještamo se u Kalambaku. Malo odmora, pa večera. Obilazak Kalambake. Kruno i Sandra časte, njihova kćer danas ima rođendan. Dok lagano pijuckamo u Aninu čast, polako se spušta noć. Pogled na veličanstvene Meteore još jednom oduzima dah.
Ustajanje. Doručak. Pomalo završava naša Grčka peripetia (avantura) . Čeka nas dvadestetosatni put do lijepe naše. Skoro stajemo u Leskovcu na roštilj. Taj genijalni je prijedlog „prevaziđen“, jer bi se put dodatno produžio za nekoliko sati. U busu soto voce pjevaju Oliver, Mišo, Milo Hrnić .Kilometri se nižu. Vraćamo se polako u surovu stvarnost. Svatko sa svojim mislima, a svi sa nezaboravnim uspomenama iz Grčke koje ćemo pamtiti cijeli život.
Paris je utrošio puno energije, truda i živaca u organizaciju i vođenje izleta. Može biti ponosan, jer misija je uspjela u potpunosti. Sen je bilo jako lepo i si su jako zadovojni.
P.S.
Znam da vas kopka za koju dijetu sam se odlučio. Nakon povratka iz Grčke uspješno kombiniram Kiwi (jedem sve osim kiwija) i ninđa (jedi dok te nitko ne gleda) dijetu. A kilogrami se tope kao od šale.
Samo za www.lisina.hr Robert Koprivnjak