Cijeli tjedan lila je kiša. U subotu pogotovo. Izgledalo je kao da nedjelja neće ni svanuti. U tom trenutku stiže poruka iz vodstva vodičke sekcije „Plan se ne smije minirati. Brložnik sutra mora pasti“.
Rečeno – učinjeno.
Vrijeme radnje : Maglovito i tmurno nedjeljno jutro , 8:30 Poklon.
Mjesto radnje : Poklon 911 nmv
Glavni junaci : 12 hrabrih planinara
Prvi put na filmu : živahni psić Bella (u daljnjem tekstu Yogobella)
Nakon okupljanja na Poklonu krećemo u avanturu osvajanja Brložnika. Vrijeme nam baš naklonjeno nije. Dosadna kiša lagano rominja. Izgleda kao da nikad stati neće. Dobro obaviještena klasa optimist vjeruje da će kiša uskoro prestati, a u 13 sati će se na obzoru pojaviti sunce. Najveći optimisti u obaveznoj planinarskoj opremi (obavezno) imaju sunčane naočale (u narodu poznate pod imenom roza oćale).
Prolazimo uz novo otvoreni centar za posjetitelje na Poklonu. Čavrljamo o svemu, a i šire. Zagrijavamo se nakon dvadesetak minuta, pa skidamo višak garderobe. Yogobela veselo trčkara i skakuće. Hodamo šumljskim puteljkom. Izmjenjuju se red šume, pa red goleti, pa red starih automobilskih guma,sjedala, blatobrana,starih špargeta, kanistera i bog te pitaj kojeg smeća. Kome se to dalo nositi toliko daleko od civilizacije? Za neke stvari moraš baš biti pacijent malo žešći!
Dolazimo do Orlovih stijena, na kojima šef prvi puta daje pauzu za marendu. Gdje će mu duša? Daj čovjeku 5 minuta vlast, pa ćeš vidjet kakav je. Nakon okrijepe, veselo nastavljamo dalje sazom Tihoraja Jelušića. Sramežljivo se pojavljuju prve zrake sunca. Malo električnih kablova koji glume sajlu i na Brložniku smo. Magla svuda oko nas. Oni s vizijom vide svoju Iku i Ičiće u podnožju.
Silazak je znatno naporniji i opasniji od uspona, tko bi rekao? Prolazimo uz jame i vrtače. Yogobella trčkara, skakuće i veselo maše repom. Tmurni oblaci se lagano razilaze, klasa optimist dolazi na svoje. Vade se naočale za visoke planine. San van rekal. Poslije kiše dolazi sunce.
Grupa A ide na Crkveni vrh, kavopije i čokodalopije idu u planinski bar na Poklonu. Ostaju uskraćeni za lovačke priče o služenju vojnog roka.Nismo znali da u svojim redovima imamo kvalitetne snajperiste i tenkiste. Hodamo kroz polja vijesnika proljeća, visibaba.
Jedan lagani foto session na Crkvenom vrhu, vruća čokolada u planinskom baru. Rumenih obrašćića, punih baterija ... ostalo već znate sami :-)
za www.lisina.hr Robert Koprivnjak