U subotu smo volontirali na biciklističkoj utrci „Trofej Učka 2020.“ Uz stare „kuke“ lijepo je bilo vidjeti da su se u ovu akciju punog srca aktivno uključili naši članovi iz klase 2020. Vesna, Danijela, Barbara i Dorijan , a još jači su naši novi klinci – Noel , Stela i Ivan. Na mladima svijet ostaje.
Nakon volontiranja , pala je jedna kvalitetna analiza u konobi „Skala“ . Uz dobru kumpaniju i kvalitetno štivo , škuro nas je brzo ćapalo .... a mi se nedeju moramo rano stat.
Prije mjesec dana, na sastanku vodičke službe PD "Lisina" pao je dogovor organiziramo izlet na Kolovratske stijene. Do tog trenutka o Kolovratskim stijenama nismo imali puno podataka. Bili smo nekoliko puta na Bijelim i Samarskim stijenama , ali Kolovratske ?! Where are the fuckin' Kolovratske stijene?!
Na naše supervodiče ništa ne djeluje tako poticajno , kao izazov da se krene u istraživanje nepoznatog. Oni su to vrlo ozbiljno shvatili i odradili jedno super tajno izviđanje terena , kako bi za nas obične smrtnike pronašli optimalnu stazu. U izviđanju su prošli 26 km i odradili 9 sati hoda, ostali bez struje u autu , nalemali 3 medvjeda , preplašili 2 plahe srne ... Za nas su predvidjeli "laganih" 6 sati zelo zahtrevne staze.
Nakon čitanja u subotu, nije se bilo lako pripremiti za rano ustajanje u nedjelju. Bez obzira na sve , krenuli smo u 6:00 iz Matulja . Uz jednu kavicu u Novom Vinodolslkom , put njegova zaleđa – cestom prema Ogulinu. Ledenice , Breza , signal bye, bye ... pristojnim makadamom prema Zelenoj kući , ishodištu naše ekspedicije na Kolovratske stijene. Zelenu kuću nije bilo lako naći , jer ima bezbroj bijelih cestica koje nisu ucrtane ni u jednu kartu , negu ih naći ni Nasini sateliti.
Nešto iza 9 , krenuli smo uzbrdo ka grebenu. Markacije su izblijedjele i vrlo rijetke. Staza zarasla. Sva sreća naši super vodiči su istražili ovu prašumu i vode nas bez greške. Nakon sat vremena opake uzbrdice , dolazimo do grebena. Sandra dobiva mentoricu Korneliju, od koje se neće odvajati ni na tren. Skačemo sa stijene na stjenu , elegantno poput planinskih divokoza. Dan sunčan . Lagana burica. Aman taman. Ko stvoreno za planinarenje.
Naslikavamo se u tisuću poza. Gamamoto ima poblema sa gojzericom. Sva sreća s nama je postolar Đepeto , koji joj lijepi gojzericu uz garanciju da je može koristiti još naredna 2 planinarenja.
Nakon nekoliko „skokova“ dolazimo do jednog zanimljivog „detalja“ , gdje visimo iznad provalije ko „dijete na trešnji“. Martina i Paris slažu „gelender“ , te „detalj“ prolazimo kao zeko potočić.
Za 5 sati prešli smo nešto više od 6 km i vratili se do zelene kuće. U Bateru ispijamo pivce za živce .
Rastajemo se . Uzorni građani idu na glasovanje , a napredna grupa u posjet čitaonici u Bakarcu. Tu smo riješili nekoliko porcija lignji , pročitali još par članaka i sve zasladili sa lava cake.
Rumenih obraza , veseli i nasmijani , napunjenih baterija za nove izazove , vraćamo se u najdraže Matulje. Posebna zahvala našim supervodičima Martini i Parisu , te mladoj nadi Ivanu na izvrsnoj organizaciji ovog zahtjevnog izleta
Sen je bilo lepo i si su jako zadovojni.