U ove tri godine dogodile se puno toga – Eskimo d.o.o. je otvorio novu poslovnicu u Puli , a direktor (Denis) čeka prinovu u obitelji (sin Bruno) ... Leo je jednom nogom u emigraciji (Dojčland uber ales) ... Franjo je postao kapetan duge plovidbe i trenutno je na putu oko svijeta. Arnold je završio školu trčanja i uspješno završio nekoliko polumaratona (a u 2017. ponovno postao Vinko Lozić) , Haris je završio alpinistički tečaj i postao alpinistički guru ... a bilo je i promjena na ljubavnom planu, ali o tome više čitatje u Gloriji i Storiju J
Uglavnom ove nedjelje je na rasporedu bila repriza pohoda Krasno – Zavižan – Velika Klada. U cik zore poletjesmo iz Matuja , a oko 8 sati smo aterirali u Krasno i krenuli dalje. Na početku nije bilo snijega. Nakon sat vremena hoda se snijeg odjenom ukazao. Isprva ga nije bilo puno, tako da smo veselo čavrljali i još veselije gazili. Izgleda da tura Krasno – Zavižan nije popularna među pučanstvom (pitam se zašto?!)Nakon nekog vremena morali početi prtiti snijeg ,jer nitko ovuda nije prošao godinama. Sreća da je tu bil Grmošćan Mario kemu niš ni teško i ki se do Zavižana uopće ni spotil ni strudil... „više san je spotil sinoć va posteje „ (citat).
Budući da je bilo metar snijega, markacije su netragom nestale,a mi smo navigirali po sluhu, njuhu i filingu za osjećaj, te Harisovom GPS-u. Carstvo i tišinu djevičanske velebitske bjeline odjednom su narušile motorne saonice, na sveopće oduševljenje naših „tres muheres“ . Na brzinu su smantale vozača , koji je iskipao svoju pratilju da bi provozao naše dive.
Nakon 5 sati „užitka“ došli smo do doma na Zavižanu. Mislite li da smo zaslužili jedno Velebitsko pivo? Jašta – dašta ! Neki i dva. Nakon meditacije u domu, započinjemo spust ka Velikoj Kladi. Dan sunčan, vrijeme prekrasno, ekipa vesela i (ne)ustrašiva.
Osvojili smo vrh Bipa , te se sa prvim mrakom spustili u Veliku Kladu . Tamo nas je (ne)strpljivo čekao naš šole Neno . U kombiju za nazad su padale lude ideje. Curama su se toliko svidjele motorne sanjke, da smo došli do zaključka da PD Lisina mora postati prvo planinarsko društvo koje ih posjeduje.
Sen je bilo lepo i si su jako zadovojni