Već dobrih 40-tak godina je nepisani planinarski običaj da se planinari sa Liburnije okupe na vrhu Učke – Vojaku (1396 m) 1.1. točno u podne. Za ovo okupljanjanje ne šalju se pozivi, ne lijepe se plakati , ali pravi planinari i ljubitelji prirode znaju da će naći svoje prijatelje i istomišljenike, u isto vrijeme na istom mjestu .
Pohod su zajednički organizirala tri planinarska društva sa područja Liburnije – PD „Opatija“ , PD „Knezgrad“ – Lovran te PD „Lisina“ – Matulji. Vrlo loše vrijeme , uz kvalitetan ispraćaj stare godine, te ožiljci iz 2017.-te smanjili su odaziv za ovaj tradicionalni uspon. PD „Lisina“ je bila zastupljena sa 4 hrabra planinara koji su mokri do kosti osvojili Vojak , a nakon toga učestvovali u fešti u domu na Poklonu.
7.01. organizirali smo pohod na Slovenski Snežnik – 1796 m. I taj pohod pomalo postaje tradicionalan, ovo je 10-ti puta kako ga pohodimo u ovom terminu.
Uvjeti su bili izrazito nepovoljni. Jaka magla praćena kišom i vjetrom. Vrijeme najbolje za izležavanje uz TV u toplini svoga doma. Ali bolje da umre selo , nego običaji . Mi smo jednostavno „morali“ na Snežnik. Krenuli smo oko 10 sa Svišćaka. Manje više sve je bilo dobro dok nismo izašli iz šume na čistinu s koje se u normalnim uvjetima vidi Snežnik. Ovaj put se nije vidjelo više od 10 metara ispred sebe. Pod hrabrim Parisovim vodstvom uz nadljudske napore grebenom smo stigli do skloništa na Snežniku, jer dom nije radio. Silazak je pak bio prava avantura. Sat vremena , dok se nismo spustili do šume, nismo prozborili ni riječ. Svatko je bio zadubljen u svoje misli, pazeći na svaki korak pred sobom...jer krivi korak značio je pad u snijeg do pasa.
U šumi se krv ipak stidljivo i pomalo vratila u obraze , najhuje je pasalo. Dom je bio pun glasnih Talijanki i pokojeg Talijana s kojima smo ispili par rakijica i (skoro) se bratimili te završili kod Mahniča. Kao pravi domoljubi odlučili smo posjetiti „Staru poštu“ , te isprobati domaću spizu.