Zadnjih 10-tak godina planinari PD Lisina Uskršnji ponedjeljak tradicionalno provode na obroncima Učke, točnije na planinarskoj turi Mala Učka – Plomin. Ni 2017-ta nije bila iznimka. Bolje da umre selo nego običaji. Pravimo se Englezi.
23 odvažna planinara okupila su se u 7:30 kod Hangara, od kuda nas je Kosova banda kombijima prebacila do Male Učke, ishodišta našeg pohoda. Tamo su nas dočekale temperature par °C iznad nule, uz vrlo jak vjetar. Prvi putokaz pokazuje da do Plomina ima 5 i pol sati hoda, ali to mora da je neka neslana šala ili je stazu markirao Brzi Gonzales ... nama je za tih 20 + 3-4 kilometara trebalo 8 i pol sati . Nismo baš jurili, ali opet ...
Prva „kontrolna točka“ naše ekspedicije je burni Bodalj, gdje pada prva okrijepa, ali nažalost padaju i prve „kolateralne žrtve“ . Dvoje planinara moraju odustati L pa spuštaju u Mošćenice. Nije bilo vremena (a ni ramena) za plakanje jer pred nama je dalek put do Plomina.
Planinarenje nakon blagdana ima dva cilja – 1) da se izgube prikupljene kalorije na blagdanskoj trpezi , 2) da se isprobaju zaostali specijaliteti i nadoknade izgubljene kalorije. Zbog točke 2) moral je cijelo vrijeme bio na visini, mada nas je bura tukla nemilice.
Oko podna došli smo na prijevoj ispod Šikovca i Sisola, a pred nama su se otvorili pitoreskni pejzaži obrađenog Čepićkog polja. Sat – dva „alpinizma“ i okupani suncem osvajamo Sisol (ili kako kaže Paris „Primorski Triglav“). Na vrhu Sisola meditiramo, hvatamo posljednje zrake sunca te tamanimo ostatke ostataka Uskršnjih pinci i razno raznih Uskršnji delicija.
Započinjemo spust ka Plominu. U Istri je nevera, olujni oblaci nam se opako približavaju, ali mi dodajemo gas i stižemo u Plomin, na zasluženu prirodnu pašaretu „pul Dorini“. Najkvalitetniji kadrovi i u toj – drugoj kosmičkoj brzini uspjevaju nabrat mac šparugi.