Nakon prekrasna 4 dana na Dinari , 18 planinara prijavilo se na izlet na Krn i Veliku Babu. Krenuli smo u cik zore, preko Kozine i Nove Gorice dokopali smo se Lepene , točnije Doma Klementa Juga – ishodišta našeg pohoda.Ekipa je bila vrlo raznolika . Od cura koje su pohodile Nepal , naše prekaljene grupe A, do ekipe 60 + koja je isto bila nabrijana na osvajanje nebeskih visina. Vrlo je teško bilo procijeniti koliko nam treba za uspon od 700 metara do Doma na Krnskom jezeru. Stigli smo za pristojnih 2 i pol sata.
Pada okrijepa i ispitivanje terena. Slijedi razočaranje . U domu nema TV-a, radija, wi-fija, telefona, interneta...nema mogućnosti da pratimo večerašnju tekmu Hrvatska – Rusija. Napetost se može rezati nožem. Srećko ostaje u domu kao osstupnica, ostali kreću na Veliku Babu. Slijedi nam novih 700 metara ovaj puta strmog uspona . Putem hvatamo zadnji wi-fi , čitamo zadnje vijesti prije tekme. Na vrhu foto session – cure posebno, dečki posebno. I spust je vrlo zahtjevan.
Stižemo u dom. Osoblje je smotano i sporo. Na pjat ričeta, jote ili gulaša čeka se minimalno sat vremena. B vitamin teče u potocima. Konačno stiže razvodnjena jota. Ričet je puno bolji izbor. Vesna čeka gulaš 3 ure i postaje bijesna Vesna. Za strpljenje je dobila palačinke pride.
Srećko je ugovorio jedan poziv u 22 sata (ko u zatvoru) , kako bi saznali rezultat. Nastavljamo sa pivama. Nikako dočekat taj poziv. Rezultat je 1-1. Odlazimo na počinak u neizvjesnosti i neznanju. Spavamo kao anđeli. Neki pile cijelu noć, jer rade na normu.
Dižemo se u cik zore. Dijelimo se u 2 grupe. Grupa A ide na Krn i Batognicu , a B grupa samo na Krn. U 6 sati i 10 minuta Željka donosi dobre vijesti iz Rusije. Pobijedili smo 4:3. Na Krnu je zabilježen potres većih maghnituda uz urlike oduševljenja ludih Hrvata. Budimo cijeli dom. Pijemo kavu i nastavljamo dalje.
Hodamo u hladovini. Napredujemo puževim korakom. Polako, ali sigurno. Ne stajemo puno. Grupa A je nestala sa horizonta, ali se svako malo ukazuje u daljini. Razdragano mašu. Oko 10:15 i mi osvajamo Krn. Cijela grupa B osvojila je vrh. Srce nam je veće od Učke. Slikamo se i marendamo.
Slijedi spust, koji je zahtjevniji od uspona. Umorni smo. Nogu na nogu, stižemo do Doma na Krnskom jezeru i spajamo sa A grupom. Oni su dosta brži od nas, u međuvremenu su osvojili i Batognicu.
Cijelo vrijeme nas je pratio jedan crni, kritični oblak koji je nakratko ispustio svoj sadržaj. Ustajemo i na juriš se spuštamo u dolinu Lepena. Umorni i rumeni, ali sretni ispijamo kavicu pa krećemo ka Matuljima. Do slijedećih pothvata.
Sen je bilo lepo i si su jako zadovojni.