Ova ingeniozna ideja pala je na um Velikom šefu, Tatjani i Milošu. Prvi puta je bilo jako zanimljivo, jer staza nije bila dobro markirana. Pustolovni duh naših gurua, pronašao je kraticu do bakice pa je cijela avantura potrajala više od 10 sati. Nakon nekoliko godina eksperimentiranja ( u međvremenu je IPS dobro označio stazu) , spustili smo rekord staze za ovu zahtjevnu dionicu od 24 km sa 10 na oko 8 i pol sati (uz očekivane gubitke u ljudstvu do 10%).
Na Uskršnji ponedjeljak 31 planinar okupio se pred Hangarom od kuda sa 4 kombija krenusmo u avanturu. Prognoza za Uskrs je bila dosta loša , sa jednim prozorom bez padalina , između 5 kišnih dana taman u ponedjeljak – dan našeg planiranog pohoda.
Učka bijaše obavijena velom magle koja je dala dozu mistike našem pohodu. Uz jak i hladan vjetar , Učka nas je dočekala vrlo neprijateljski, iako smo mi došli sa najboljim namjerama.
Nakon sat vremena hoda, skoro nikad brže, od Male Učke došli smo na Bodalj gdje je bila prva postaja odmora. Načesmo šunke i pince, ali se nismo dugo zadržali. Daleko najkvalitetnije pince imao je Slavko (najbolji slastičar među planinarima / odnosno najbolji planinar među slastičarima). Slavko preporučamo se i dogodine.
Što smo se više približavali Sisolu, isprva stidljivo sunce je bivalo sve jače i jače, a mi sve umorniji i umorniji. Sve to nekako izgleda laganini, stalno se spuštaš i spuštaš i spuštaš ... pa uspinješ i uspinješ i uspinješ. ..pa vidiš Sisol kao na dlanu, a nikako do njega.
Putem smo (tradicionalno) susreli planinare iz planinarskih društava „Pljusak“ i „Duga“ koji su krenuli iz Plomina u kontra smjeru. Nakon jedne kratke okrijepe na vrhu Sisola nastavismo dalje. Nabacili smo jednu kvalitenu meditaciju na livadi.
Spust ka Plominu je bio strm, opak i zahtjevan. Odnekud se ukazao jedan Land Rover kojeg smo napunili kolateralnim žrtvama ovog pohoda (Orjana i Denis). One su se veselo s dečkima u trenu spustile do Dorine, a mi ostali smrtnici smo nekako doklipsali umorni kao psi.
Morali smo nadoknaditi vitamine i minerale (Pul Dorini) i analizirat akciju (va Marjane). Nakon kvalitetne 3 analize po glavi analizatora , razišli smo se umorni ali (pre)sretni i (pre)veseli nakon još jednog lijepog izleta u dobrom društvu.
Izuzetno nam je drago da nam se na pohodu pridružila vesela ekipa s trekinga oko Anapurne , obitelj Kojanec , Doris, Ester , Branka i Katarina. Nekima je ovo bio prvi izlet s nama. Znam da je bilo naporno i teško. Nadam se da ćete nam se pridružiti u našim slijedećim pohodima.
Sen je bilo jako lepo i si su jako zadovojni.