Ustajemo u cik zore. Kvalitetan breakfast i uzlijećemo u 7:30. Vrijeme sunčano, pogodno za planinarenje. Današnja tura je „fumus vaginalis“ prema jučerašnjoj, uspon od samo 600 metara. Na plato muza stižemo za 2 i pol sata. Nismo se stigli ni oznojiti. Smještamo se u domu Giosos Apostolidis na 2697 m. Vrijeme se kvari. Odlučujemo obići obližnje vrhove Profitis Ilias 2781 m i Touba 2786m. Na vrhovima lagani foto session. Povratak u dom.
Tijekom slobodnog popodneva posjećujemo obližnji dom Christos Kakkalos koji je dobio ime po prvom osvajaču Mythikasa, vrhu Olimpa. Pijuckamo toplu čokoladu, kupujemo majice, bufove, narukvice i ostale gađete koje će nas podsjećati na Olimp. Večera, remi, briškula i trešeta. Molitva Zeusu da bude s nama na sutrašnjem usponu. Rani odlazak na počinak.
Ustajanje. Pranje zuba. Relaksiranje u rest roomu. Doručak. Vodiči nas upozoravaju na opasnosti i pravila ponašanje. U 7:00 krećemo za Mythicas. Danas je najzahtijevniji dan. Par stotina metara visinske razlike ne izgleda puno, ali je vrlo tehnički zahtjevno. Nakon otprilike sat vremena „ravnanja“ počinje pravi uspon. Stavljamo kacige i prelazimo na bojni raspored. Paris na čelu kolone. Džombe pomažu gušterima. Igor na kraju. Ovo više nije zahebancija. Napredujemo polako, ali sigurno. U najtežim trenucima bilo je razmišljanja „što je ovo meni trebaloooo“, bar na tren. U stvari nema baš puno vremena za razmišljanje, jer cijelo vrijeme moraš biti vrlo koncentriran na slijedeći korak. Gdje staviti ruku, a gdje nogu. Gdje je oslonac. Koji kamen se klima. Pazi da ne nešto ne odroniš jer bi nekome moglo pasti na glavu. Osluškuj i pazi da tebi nešto ne padne na pamet (glavu).
Na najtežem dijelu vodiči postavljaju užad. Imam osjećaj kao da smo na Himalaji. Srce malo brže tuče. Adrenalin puca. Svi su hrabri. Stišću zube, smješkaju se i prave se da im je lijepo. A u stvari šta nam fali. Osjećam se haj, mozak baj, baj. U nadljudske napore, bez gubitaka vršimo završni juriš i uspinjemo se na vrh Mythikas 2917 m. Euforija raste. Vade se majice, zastave, šalovi. Slikamo se. Malo meze i kreće spuštanje koje je zahtjevnije od uspinjanja. Već smo ćapali mot. "Nazdolun se i drek tače" kaže stara kastafska poslovica. Opet stižemo do užadi i slijedi apsajlanje. Zatim uspon na Skalu 2866 m i Skolio 2905 m. Po tko zna koji put vrijeme se kvari. Hodamo kroz oblak i maglu. Izgleda da će početi padati kiša. Paris pronalazi kraticu do bakice. Usiljenim maršem suhi kao barut stižemo do našeg doma Giosos Apostolidis. Istezanje by Doly. Slikanje s grčkom Žanamari Lalić. Nadoknada minerala i vitamina. Slavimo što smo stigli na vrh, a neki slave što su prvi put u 3 dana otišli na WC.
U stijeni tražimo Zeusov lik. Večera, remi, briškula, trešeta, masaža, helex, normabel, spavanje.
Jutanja rutina. Ustajanje, pranje zubi, relaksiranje u WC, doručak, pokret. Danas je ništa manje zahtjevan dan. Spuštanje od 2000 metara. Opraštamo se s domarima, slikamo i krećemo. Nakon sat vremena počinje rominjati kiša. Kako romantično. Polako kiša prelazi u pljusak. To baš nije romantično. Pokisli i promrzli vraćamo se u civilizaciju. Bus nas čeka na dogovorenom mjestu. Branko je za nas Zeus !
Rumenih obraščića stižemo u Litochoro. Umorni, al ponosni do neba.
Kako su naši junaci proveli zadnja 2 dana, a kako zadnje 2 noći saznati ćete u zadnjem nastavku grčke trilogije.
Samo za www.lisina.hr iz daleke ali nama prijateljske Grčke
Robert Koprivnjak