U nedjelju 11.07. u raspored je upao posjet srednjem Velebitu, odnosno tura Štirovača-Šatorina (1622 m) -Ograđenica-Štirovača. Naziv ove planinarske ture podsjetilo me na TBF-ovu aliteraciju : šum šaša dok se šalša na špaheru krčka. Tijekom zadnjih mjesec dana ljeto nam se vratilo u grad te je na ovaj izlet krenulo jedanaest najhrabrijih – skupina kodnog naziva „Neki to vole vruće“
U pripremi izleta konzultirali smo starog dobrog Dragutina Hirca koji je bio član Hrvatskog planinarskog saveza od 1883. godine,te jednog od pokretača kultnog časopisa „Hrvatski planinar“ 1898. godine zajedno uz suradnike od kojih su najpoznatiji Ivan Kukuljević-Sakcinski i August Šenoa.
Dragutin zbori ovako :
„Šatorina je, zajedno s jednako visokim Zečjakom, najviši vrh srednjeg Velebita. Ima prepoznatljiv izgled koji privlači pogled iz daljine. Sastoji se od dvije travnate glavice, među kojima je maleni dolac. Prema putopisu Dragutina Hirca, vrh je dobio ime po drvenom šatoru koji su ovdje podigli geodeti radi mjerenja, ali je ipak vjerojatnije da je ime nastalo zbog oblika brda, nalik šatoru. Put do vrha građen je slično kao i Premužićeva staza, a dio koji se u obliku spirale ovija oko vrha Šatorine lijepo je vidljiv iz smjera nešto nižeg Matijević brijega (1611 m). Šatorina dominira nad dolinom Štirovače, poznatoj po prekrasnim crnogoričnim šumama.“
Kao i uvjek ustajemo prije prvih matuljskih pijevaca i u cik zore krećemo ka srednjem Velebitu. Nije baš iza ugla. Redaju se mjesta, kvartovi i gradovi : Matulji,Zamet, Crikvenica, Novi Vinodolski, Sveti Juraj (kava) , Senj, Krasno ... Štirovača. U autu imamo vremena pa pričamo o svemu(djetinjstvo i školovanje, zemljopis, horoskop, Oliver, Mate Mišo Kovač), a i šire.
Oko 9 sati stižemo na ugodnih Štirovačkih 18°C. Obuvamo cipelice hodalice i krećemo. Hodamo kroz prekrasnu bukovu šumu. Staza uređena poput Premužićeve. U hladu smo. Pomalo hoduckamo, pomalo pijuckamo, rijetko jeduckamo. Neki (ne svi)stignu i pričati. Nakon sat i pol izlazimo iz šume na zvizdan. Uspinjemo se na Šatorinu (1624 m). Foto session, meza, kava.
Uživamo u pogledu na naše prekrasne otoke Pag, Rab, Goli , Grgur, Prvić ...Nastavljamo ka Matijević Brijegu (1611 m). Skraćeno uživanje na vrhu, pa nastavak po zvizdanu ka skloništu „Ograđenica“. Malo je reći da me je ta neobična riječ fascinirala. Nakon konzultacije dr Googla saznao sam da je to u stvari cisterna u kojoj se skuplja voda (šterna).
Nakon Ograđenice tražimo spas u šumi. Sat i pol ugodnog hoda u hladovini i evo nas opet na Štirovači. Punimo zalihe vode. Nastavljamo makadamom ka planinarskoj kući na Alanu. Pijuckamo Velebitsko. Analiziramo planinarenje. Zapisujemo današnje fore (a bilo ih je).
Sa Alana silazimo na jadransku magistralu. Slušamo radio i pjevamo na sav glas. Oko 21 sat stižemo u lijepe naše Matulje.
Sen je bilo lepo i si su jako zadovojni.