Nakon juhe od ludih gljiva, imao sam lucidne snove i izvršio analizu proteklog dana za pamćenje. Tilo mi bridi,ali do jutra sam ka nov. Bili smo dobri, pa je Paris za današnji dan velikodušno pomaknuo polazak na 4:45. Cvrčci, crvrče na čvoru crne smrče. Valovi šume, dok brnistra cvate . Ptičice pjevaju. U Dalmaciji je more zere bistrije, a sunce zere jače grije. Svijet je lijep, a život dar je s neba(danas se snima drugi dio).
U cik zore ulazimo u Park prirode Biokovo, parkiramo se preko puta Skywalka i palimo za Kimet (1536m). Hodamo po krševitom terenu, kroz stijene nešto nalik Vihoraškom putu. Opet se sunce diže, ali danas nije ni izbliza onako naporan dan kao jučer. Moral je na visini. Ugodno čavrljamo. Možda smo ipak zere preglasni. Na vrhu kava, slikanje od napred, od iza, sa sv.Jurom, sa morem, za Facebuke, za Timber...kako tko voli.
Spuštamo se do naših prometala i uskom vijugavom cestom krećemo na vrh sv. Jura. Nakon što smo jučer uvidjeli su pojedinci u lošoj formi, u kombiju sijevaju ingeniozne ideje o vježbanju na sastancima našeg društva : ponedjeljkom vježbamo s girijama (cross fit) , srijedom je ženski dan (S faktor / kad cure ojačaju ples na svili), četvrtkom noćna tura , petkom vježbamo čvorove i penjanje po ferati. Dok mi maštamo naš šole Damirko, plovi kroz more automobila koji nam dolaze u susret. Opet foto oportunity.
Spuštamo se na vrlo atraktivnu nebesku šetnicu Skywalk. E tu sad padaju prave slike za Timber. Kod situacija kad nemam potpunu kontrolu hvata lagana jeza. Elio nam je sinoć pričao kako su se otpustili vijci, jer ih nisu dobro osigurali. Aparati škljocaju. Već smo se već pokrcali u prometala, kad se iznad nas ukazuje Ružin sin s paraglajderom. Scena je nadnaravna, u stilu milenijskih fotografija Šime Strikomana. Svi mi sa Skywalka mašemo paraglajderu.
Posjećujemo Makarsku. Vraćamo se u Bašku Vodu. U apartmanu me čeka manistra od pome, a posli toga piva dabome. Tradicionalno kupanje. Večera. Burna analiza. Lucidno spavanje, pripreme za feratu.
Zadnjeg dana trapamo seve stvari u transportna sredstva i krećemo u 5:00. Dolazimo u Omiš. Stavljamo pojaseve, kacige, ipsilone, paničare, rukavice i izgledamo kao pravi avanturisti. Paris radi ratni raspored, daje zadnje upute i krećemo u avanturu.
Nakon kratkog istraživanja, pronalazimo tajni ulaz u feratu „Fortica“. Ima desetak ljudi koji su prvi puta na ferati, ali sve štima kao švicarski sat. Stari feratari pomažu mlađima (novima), jači slabijima. Mislio sam da je Skywalk vrhunac, ali tu tek nastaju prave profilne za Timber. Omiš i ušće Cetine se vide kao na dlanu. Priroda je prekrasna. Nakon 2 sata ferate stižemo na tvrđavu „Fortica“. Kava, marenda, obilazak tvrđave, slikanje, silazak.
Nakon što par godina planinarimo u skoro istom sastavu, mislili smo da znamo skoro sve o svim članovima...ali prevarili smo se. U najtežim trenucima isplivaju najintimnije želje, pa smo tako saznali kakvi su muškarci iz snova : za jednu je bitno da ima traktor, drugoj da ima kamper, trećoj da je zubar. Silazimo bez gubitaka, u jednom komadu. Obilazimo kale u kojima se održava kultni omiški festival klapa. Pijemo pivo, jedemo masni burek da nadoknadimo izgubljene vitamine i minerale.
Uskačemo u trasportna sredstva, pa pravac Dalmatina, Ličanka,Goranka ... Četiri prekrasna dana prošla su ko za tren. Predgršt slika, doživljaja, baza i uspomena bezbroj.
Prolazimo tunel Tuhobić . Puca pogled na Kvarner, a moje srce raste i postaje veće od Učke. Se lipote, čuda svita, nisu sjena kraja mojga.
za www.lisina.hr Robert Koprivnjak