Izlet na Biokovo planirao se dugo i studiozno. Plan je bio da idemo za prvi maj 2020. godine. Uslijed lockdowna proglašenog zbog pandemije COVID 19 to nismo uspjeli ostvariti. Nobelovac Paolo Coelho kaže : “Ako nešto dovoljno jako želiš, cijeli Svemir se uroti da ti pomogne”. Naša želja je bila iskonska i jaka, pa smo planirani pohod na Biokovo ostvarili početkom lipnja 2021. Doživljaja je bilo puno, te su dva putopisca napisala izvještaj, svaki na svoj način. Prva je domaću zadaću napravila poetski nastrojena Blanka (alias Gorana Milić). Pred vama je njen uradak.
Put prema dugo željenom Biokovu
Već nam pogled na Skradin s vidikovca najvještava kako dolazimo u prekrasan kraj. Smještaj u Baškoj Vodi, kupanac, kava. S rive Biokovo izgleda veličanstveno. Mnogi od nas ga promatraju nijemi, u nevjerici kako ćemo ga sutradan početi bolje upoznavati. Kamen, sunce i strahopoštovanje prema zaista već naizgled čarobnom Biokovu.
Prvi dan Gornja Brela i poučna staza od 7 km. Krećemo od Prezentacijskog centra Biokovo poučnom stazom „Putevima drevne Berulije“. Kišica sipi, staza je obrasla pa nam samo nedostaju mačete. Raspoloženje je na nivou, šale i smijeha nam ne nedostaje. Put vodi do crkve Sv. Nikole i izletišta Bukovac. Sv. Nikola je zaštitnik udavača, pa ga veći dio ljepšeg dijela ekipe ignorira. Neka drugima bude na pomoći, a mi se lovimo svojih prvih marendi. Bajam, višnja maraska, masline i 17 strogo zaštićenih biljaka pronašlo je svoje mjesto pod suncem na tom području. Tu su navodno i Crvene stine i Vilina spilja - mjesto u kojem su najumniji i najhrabriji breljanski dečki ljubovali s biokovskim vilama. Ne uspijevamo je na žalost vidjeti mada nam se ta narodna predaja itekako sviđa. Poput vila i mi lepršamo do Brela na pivce i rani spavanac, jer sutra krećemo prije zore na vrlo zahtjevan uspon. Oni najhrabriji dan su ispratili pjesmom, a mi smo kroz san još dugo slušali stihove o ljubavi u Baškoj Vodi.
Drugi dan je pred nama. Biokovo je veličanstveno, veliko i zaista predivno. Kamen, kuš, sunce i tepisi šumskih potočnica. 12 sati predivnog iskustva. Vrijeme nam je većinom išlo na ruku osim posljednja 3,5 sata spusta po siparu na jakom suncu. Krenuli smo penjati u zoru iz Basta. Popeli smo se na Šćirovac (1619 m), a zatim grebenom do Ledenice (1589 m) i Svetog Ilije (1642 m) koji je posebno šarmantan zbog kamene crkvice.
Trećeg dana vozimo se do Parka pirode Biokovo, također u zoru. Skywalk, izlazak sunca, pa odlazak do vrha Kimet (1536 m). Čisto uživanje, brdo stijena, miris ljekovitog bilja. Najvišom hrvatskom prometnicom vozimo se do Svetog Jure (1762 m). Vožnja tom cestom je posebno ludo iskustvo. Duga, visoka i uska pa je svako mimoilaženje s drugim vozilom kaskaderska aktivnost. Poged svjedoči kako je Biokovo materijal za puno izleta. Fotografije ne mogu dočarati nadnaravnost prizora i ljepotu Biokova.
Večer provodimo družeći i osvježavajući se na plaži.
Četvrti dan pozdravljamo Bašku Vodu i Biokovo, odlazimo do Omiša. Omiška Dinara i ferata Fortica. Predobro iskustvo i užitak. Penjanje i početna kišica ne umanjuju našu potrebu za usputnim šalama i smijehom. Nama je vedro, a i vrijeme se brzo razvedrava. Obilazak kule Fortica i na kraju kava u Omišu.
Bila su to četiri aktivna i zaista do najsitnijeg detalja prekrasna dana.
sa Biokova za www.lisina.hr Blanka Hatibović