Moj prvi izlet s planinarskim društvom. Nakon 8 mjeseci intenzivnog planinarenja, gdje smo prijateljica i ja same određivale svoje putanje i tempo, trebalo se uklopiti u već uigranu i veselu družinu PD Lisina.
Ujutro krećemo prema Krku i Baškoj. Iako je za Rijeku najavljena kiša, uz blagi vjetar, sunce se probija kao naručeno iznad bašćanskog tirkiza. Prebrojavanje, slikanje i polazak. Kraj je kršovit i zahtjeva kvalitetnu obuću, štapove, puno vode i zaštitu od sunca. Kondicija je također dobar i poželjan suputnik. Uz puno priče, doskočica i marendi krećemo se kroz Vaclavov grebenski put, dug 17 km i na 800 m visinske razlike. Vjetar nam zaista puše u leđa i kamuflira jačinu sunca. Dovoljno da izbjegnemo preznojavanje i da u ponedjeljak na poslu sve kolege znaju kako su nam glave bile u oblacima.
Nižu se impresivni pogledi prema moru i otočićima uz paralelno utapanje osjetila u mirisima kadulje i majčine dušice. U nekom trenutku pridružuju nam se i ovce - znatiželjne, smjele i iskusne lokalne planinarke, ali i penjačice.
Sva magičnost otoka dolazi na snagu u trenutcima odlazaka u njegove skrovitije i manje dostupne dijelove. Kao dio pučke tradicijske arhitekture otoka, nižu se suhozidi (gromače), mrgari, mošuni i slatkovodne oaze - lovke. Trasa, koja je dobila naziv po češkom turističkom vodiču Vaclavu Tupyju, obuhvaća Bašku (0 m) - Bag (105 m) - Vorganj (393 m) - Veliki Hlam (482 m) - Zminju (537 m), najviši vrh otoka - Obzovu (569 m) te završava prijevojem Treskavac. Nakon Treskavca spuštamo se do ceste i odlazimo na izmjenu dojmova u Malinsku. Pada i dogovor oko dugo željenog Biokova - uz uvijek spasonosno pivo.
samo za www.lisina.hr Blanka Hatibović