Evo nekoliko povjesnih činjenica o putu Preluk - Matulji iz pera Alfreda Šaine. Put su zajedničkim snagama očistili i na taj način otrgnuli od zaborava članovi ŠRD "Preluk" i PD "Lisina" . Za samu akciju bile su potrebne dvije radne subote, sudjelovalo je 2 puta po 16 ljudi, proliveni hektolitri znoja. Vrijedilo je.
Prelučke staze, stazice i putići
U vrijeme Kastavske gospoštije tijekom 16., 17. I 18. stoljeća malo selo Matulji bili su jedna od dvadesetak županija. Teritorij županije obuhvaća je najčešće nekoliko sela i zaselaka koje su obično činile rodovske zajednice. Da bi koliko toliko olakšali težak život i doslovno borbu za preživljavanje, pogotovo u doba "gladnih godina" svom puku su vlastelini omogućili pristup do prirodnih resursa u blizini. Tako je županiji Matulji, odnosno njenim stanovnicima omogućen ribolov u prelučkom zaljevu. U to vrijeme se u Preluku nastanjuju prve obitelji iz Matulja, tako da kućni brojevi započinju upravo u Preluku gdje se nalazi kuća sa adresom Matulji 1.
To počinje i priča o stazama i putevima koji su bili potrebni zbog vertikalne komunikacije između naselja i mora, između mjesta stanovanja i mjesta privređivanja. U ovom slučaju ribarstva, ali ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Preluk prije izgradnje kave ili kamenoloma bio i mjesto zimske ispaše ovaca lokalnog stanovništva.
Staza je bilo nekoliko. Jedna iz zapadnog dijela (Perenićeve županije), druga iz centra, treće iz istočnog dijela. Staze su se spajale u gornjem i srednjem dijelu da bi u zadnjem dijelu sve dolazile u Preluk jednom stazom koja je kasnije postala i cesta koja je svoju funkciju izgubila u drugoj polovici 19. stoljeća kad je izgrađena cesta uz more.
"Zlatno" doba prelučkih pješački staza je upravo ta druga polovica 19. stoljeća kada oko 1870. godine započinje eksploatacije kamena za izgradnju riječke luke. Koncesionar Ivan Franković iz Rubeša trebao je radnu snagu tako da je u kavi posao našao velik broj domaćeg stanovništva. Oni su svakodnevno, naravno, pješke odlazili na posao i s posla doma tako da se ribarske i pastirske staze dodatno uređuju, a posljedice toga vide se i danas na pojedinim mjestima u vidu podzida i stepenica. Tih su godina te staze bilježile i nekoliko stotina "prolaza" jer su osim onih koji su odlazili na rad u kavu i ribarenje tuda svakodnevno prolazile žene i djeca tih radnika noseći im ručak.
Zadnji korisnici u privrede svrhe ovih staza bili su radnici u drvnoj industriji "Istra" ex "Berger", a još godinama iza njih tim su stazama matujska mularija odlazila na kupanje.
Prošlost kuće u kojoj će se uskoro otvoriti hotel nije do kraja rasvjetljena, ali pretpostavlja se da je pripadala riječkim Augustincima koji su se bavili vinogradarstvom, maslinarstvom i ribolovom. Uz tu kuću je u prvoj polovici 19. stoljeća dogradio jednu od svojih kuća Ivan Minach, poznati brodovlasnik i brodograditelj koji je u Preluku imao brodogradilište prije početka eksploatacije kamena. Minach je pokušao prisvojili put koji je prolazio preko njegove particele, ali su stanovnici Matulja uz pomoć tada mladog odvjetnika Matka Laginje (koji će kasnije postati hrvatski ban) na sudu u Voloskom dokazati da se put koristi od "ki zna kad" i da ga nitko nema pravo zatvarati.
U vrijeme eksploatacije kamena u toj su kući spavali i boravili rukovodeće kadrovi i kvalificiranim radnici. Nakon što su naši krajevi potpali pod Italiju kuća postaje kasarna talijanskih financi. Nakon drugog svjetskog rata u vrijeme obnove nova država dozvoljava ljudima kojima su kuće bile oštećene ratnim razaranjima da sa kuće uzmu potreban građevinski materijal čime su kuću u vrlo kratko vrijeme pretvorili u ruševinu.
Cesta ispod te kuće do ispod "Berger" bila je u funkcionalnom stanju do kraja 70-tih godina prošlog stoljeća, odnosno dok su se održavali moto utrke za prvenstvo svijeta.
samo za www.lisina.hr Alfred Šaina