Nakon što preživjesmo šok (i nevjericu) zbog zatvaranja kafića i ugostiteljskih objekata na Black Friday ,morali smo pronaći način kako održati moral napaćenog planinarskog puka na zavidnoj razini. Mislili smo mislili, mislili ... i dosjetili se. Iz radionice profesora Baltazara ižašla je ideja o usonu na Obruč. Prognoza za vikend je bila loša, no to nas nije spriječilo da malo maštamo. Prijedlog za nedjelju je bio slijedeći : Studena - Obruč - Hahlići - Pakleno - Napa- Studena.
Tijekom tjedna su polako počeli otpadati potencijalni klijenti – Oštrići su spriječeni, Tinina prisutnost je potrebnija na drugom mjestu, K.V. je u kazni zbog pričanja jednostavnih viceva. Nekima se situacija iskomplicirala u zadnji čas.
U oblačno nedjeljno jutro skupilo se 8 najhrabrijih za uspon na Obruč, u ledeno studenoj Studeni. Tempetatura ispod ništice, Obruč ima kapu. Mi gremo. Ništa nas ne smije iznenaditi. Hodamo brzo, ne zastajkujemo bez prijeke potrebe. Staza je prepuna povjesnih ostataka – prvo Rimski zid, zatim bunkeri i kasarne iz prvog i drugog svjetskog rata. Limes dobre volje i zafrkancije teži ka beskonačnosti. Limes problema, briga, loše energije svakim korakom bliže je nuli.
Sa nama su Katja i Simon, naše dvije mlade nade. Paris koristi priliku da ih zarazi virusom kojim smo se zarazili odavno. Virusom osvajanja nebeskih planina. Dobili su zadatak da nas vode. Traže markacije. Svako malo se osvrću, da vide da li penzioneri mogu pratiti njihov ritam.
Zagrijavamo se pred završni uspon na Obruč. Živa u termopetru pada dobrano ispod ništice. Paris izdaje zadnje zapovjedi. Oblačimo na se sve što imamo. Slijedi sat vremena borbe za goli život. Puše bura orkanske jačine. Oko nas prava zimskla idila. Svo drveće je okovano injem. Romantičari i majstori fotografije slikaju. Mi ostali pičimo na vrh. Slikamo se kraj križa i skoro pretvaramo u pingvine. Stižu fotografi National Geografica. Stavljaju se žigovi u knjižice. Čaplar bi bio presretan, kad bi vidio kakvu vojsku ima.
Spuštamo se ka domu na Hahlićima. Čak smo u međuvremenu uspjeli i baciti nešto u kljun nakon 5 sati hoda. Uvjeti su na granici regularnosti. Sva sreća da iskoristismo Black Friday za obnovu zimske garderobe. Inače vjerovatno ne bi preživjeli polarne uvjete. Pingvini padaju u nesvjest, haskiji se grebu za čaj, ptice selice su već davno odletjele na jug. Čak ni sibirski tigar, taj neustrašivi predator sibirske tundre, nije izašao iz svog toplog brloga. Nema kvalitetnu planinarsku opremu poput nas.
Dolazimo do doma na Hahlićima. Tu je ljeto. Temperatura +1°C . Možeš hodat u kratkim rukavima. Jedemo kikiriki . Pijuckamo ledeni čaj bez ruma. Svijet je lijep, a život dar je s neba.
Krećemo natrag. Put nas vodi ispod Obruča. Markacije su s ove strane nešto rjeđe, no to za naše mlade snage nije ni najmanji problem. Sa zalaskom sunca ljeto se polako pretvara u jesen, te pomalo počinje duga hladna zima.
Opet smo na kraju skupili 8 i pol sati brzog hoda, prešli 24.92 km i savladali 700 metara visinske razlike. Bilo je ledeno studeno i stvarno smo se nahodali. Nakon svega vraćamo se u svoje domove rumenih lica. Bezbrižni i laki kao perce. Energizirani i kondicionirani za nove radne pobjede .
Sen je bilo jako lepo i si su bili jako zadovojni.
Direktno iz Laponije , samo za www.lisina.hr Andrija Jarak