Ukoliko ste na ovim stupcima očekivali upute o detaljima Lisinskog puta u stilu „od KT 1 vodi PP10 u pravcu zapada , na pješačkom prijelazu kod Erste banke preko ceste , pa ulijevo“ , pogriješili ste. To sve piše u kvalitetnom Vodiču i dnevniku Lisinskog puta , uz koji ćete dobiti i zemljovid Lisinskog puta. Ovo što slijedi je nešto nalik na roman toka svijesti doživljaja s obilaska Lisinskog puta.
Tijekom prošlog tjedna razmatrali smo 2 opcije obilaska :
- obilazak u jednom danu
- obilazak u dva dana , prema preporuci iz dnevnika LP
Na sastanku u petak , odlukom većine odabrana je varijanta a) . Budući da nitko od prijaveljenih za pohod (osim autora ovog lirsko epskog uradka) , nije obišao cijeli LP, to je bila vrlo hrabra odluka. Život je jedan , nema reprize. Pij Pepsi, živi opasno. U biti prijavila se kvalitetna ekipa ,sve junak do junaka , tako uspjeh ekspedicije nije bio upitan.
U cik zore, prekrasnog nedjeljnog jutra 23. Kolovoza , godinje gospodnje 2020 , prije prvih pijevaca okupili smo se kod Hangara , podijelili dnevnike LP i autima krenuli put Rukavca. Tamo su započele naše putešestvije. Na čelu kolone , ritam udara Vesna . Do Orjaka vodi očišćena staza , široka poput autoputa , zahvaljujući radnoj akciji PD Opatija (proljeće 2020) . Uzbuđenje je veliko , na vrhu Orjaka lupamo prvi pečat u dnevnik LP. Pogled puca na cijeli Kvarner.
Nastavljamo za Beljač. I ovaj dio puta je dobro očišćen (radna akcija PD Lisina proljeće 2019). Malo slikanja na vrhu . Predsjednik sa svojom gardom tjelohraniteljica , poput predsjednika Libije . Uzimamo malo meze , čisto da ne budemo na tašte. Sparina je velika , pijemo puno tekućine. Sva sreća, staza je u hladu.
Slijedeći cilj je Črni vrh. Veselo čavrljamo i znojimo se. Dogovor je – na Črnemu vrhu , marenda! Zato svi veselo gaze, bez obzira na prilično veliku uzbrdicu. Staza je izvrsno označena. Vidi se da je u njenu obnovu i održavenje uloženo puno truda. Hvala Miloš & markacisti PD Lisina. Napokon stižemo na Črni vrh . Napadaju se sendviči. Ivan jede kikiriki , a Ružica 2 cizibe (na broj). Srećko mora znet stomanju i stavit je na sušenje. Dubravka vrlo izražajno recitira „Odu Lisinskom putu“ koja se nalazi na stranici broj 28. u dnevniku.
Recitacija me vraća u 2000-tu , kad smo tumarali Lisinom tražeći idealnu trasu za Lisinski put. I onaj osjećaj kad uz sebe imaš vizionara i genijalca utjelovljena u jednoj osobi , profesora Klaudija Jelenića (alias Veliki Šef). Znaš da si dio nečeg velikog , nečeg što će ostati za generacije planinara koje dolaze.
Dosta meditacije . Mi moramo naprijed. Vrag je črn, noć će nas ćapat. Razmatramo opcije – da li ćemo na a) kraći nezanimljiviji ili b) duži zanimljiviji put ka Vodičkoj Griži – našem slijedećem cilju. Moja plemeniti prijedlog da idemo dužim , zanimljivijim putem kako bi prošli kvarnerskim kršem , je ostavljen za neka bolja vremena... postavljeno je retoričko pitanje „kega zanima krš“ ... i svi su odlučili da ostanemo pri opciji a).Sat vremena kraćim (nezanimljivijim) putem stižemo na Vodičku Grižu .
Lagana okrijepa, pa dopunjavanje vode na Vodicama i slijedeći cilj je 1234 m visoka Šija. Uzbrdica je žestoka. Na čelo izbijaju najmlađi i najspremniji – Srećko i Ivan. Mi ostali pušemo , doslovce „umiremo“ na usponu. Ipak predzadnjim atomima snage stižemo na Šiju i marendamo pola sata. Slikamo fenomen na grebenu Šije – s jedne strane crnogorica , a s druge bjelogorica.
Opet je uzbuđenje veliko , jer slijedeći cilj je vrh Lisina , po kojem je naše društvo dobilo ime. Sve smo se nekako nadali da ćemo se sa Šije spustiti na Lisinu , koja je nešto niža. Ali , šipak. Spuštamo se , pa se onda opet uspinjemo i ispuštamo dušu do vrha Lisine. Tamo nastaje antologijska slika, za povijest – planinari PD Lisina , s dnevnicima Lisinskog puta kraj srca , sa zastavom PD Lisina , na vrhu Lisina.
Od sad nadalje samo nizbrdo. Prvo do doma na Lisini , gdje nailazimo na ekipu iz udruge Lisina Adventure koja uređuje okoliš oko doma. Dezinficiramo grlo rakijicom iz Goranove pljoske i nastavljamo dalje. Još 2 ure i u Rukavcu smo.
Na juriš osvajamo Škrapnu , Kućeli i u tren oka lupamo predzadnji pečat u tenis klubu „Damar“ u Rukavcu i pijuckamo zasluženu pivu.
Još nam je preostao pečat u slastičarni „Jadran“ , koji zalijevamo još jednim pivom. ..bi ga , zalihe vitamina „B“ su se smanjile na minimum. Ne bi mi , ali mora se.
Hvala svima koji su sudjelovali u markiranju , postavljanju putokaza i obnovi Lisinskog puta , te pripremi i tiskanju drugog izdanja Vodiča i dnevnika planinarske obilaznice Lisinski put.
Sen je bilo lepo i si su bili jako zadovojni.