Nakon velikog odaziva na izlet Staza 7 slapova u svibnju (43 planinara) , shvatili smo da za planinarenje u našem kraju postoji veliki interes i da je potrebno nastaviti sa organizacijom izleta pogodnih za sve uzraste.
Melita je dala prijedlog da idemo na Land art stazu i Velu Dragu . Na sastanku vodiča PD Lisina taj je prijedlog dočekan sa oduševljenjem i jednoglasno prihvaćen.
Prognoza za nedjelju 7.06. je bila šuć-muć , odnosno li-la . Prije toga je nekoliko dana padala kiša , ali za nedjelju je Vakula reko da će biti manje više ok. Opet se skupila respektabilna brojka od 30 planinarskih duša . Dosta ljudi je bilo van grada , pa su bili tužni što ne mogu s nama.
Naši anđeli čuvari, vodiči, dušebrižnici , informatori , animatori i tete pričalice bili su Melita i Elio . Staza počinje uz novoizgrađeni centar za posjetioce na poklonu. Duga je 6,5 km , ima 20 točaka / instalacija umjetnika Borisa Pecigoša koji je osmislio ovu stazu. Sve nam je to izrecitirala kvalitetno pripremljena vodičkinja Melita.
Prva točka kod koje smo se malo duže zadržali je „Ljubavni kamen“ , gdje smo dobili 2 minute za fotografiranje. Djeca su bila jako znatiželjn a i bilo je puno pitanja. Odgovori su svi bili točni , neki čak i filozofski.
Prije toga je Noel probao sjedinjavanje s bukvom na „Vilinskom sijelu“.
Nastavili smo dalje , pa malo zastali kod instalacije „Otisci dlanova“ ,prisjetili se djetinjstva i naših otisaka koje smo radili za Majčin dan.
Kod „Crvenog stabla“ zaslužili smo 3 minute vremena za marendu.
Pravo otkriće bila je znamenitost „Glagoljička stijena“ . Dječaci su za domaću zadaću dobili da rješe misteriju teksta na stijeni . Dijana je na FB u par minuta riješila ovu misteriju i zaslužila veeeliku čokoladu sa lješnjacima.
Malo po malo , došuljali smo se do još jedne interesantne znamenitosti – petroglifa (stijenske slikarije) – Lišajevi. Dečki su to iskoristili za foto session.
Uz znamenitost kodnog naziva „Nemoj misliti na torticu“ , pomalo smo se približili kraju Land art staze Sapačica.
Uz visitor centar je bila jedna duža pauza (30 min) , koju je svatko iskoristio po vlastitom nahođenju.Djeca za igru , ostali za mezu.
Nakon toga smo se teleportirali na Velu Dragu. Puno ljudi je ovdje bilo prvi puta. Srećom nije bilo mokro , jer je staza dosta zahtjevna – i nizbrdo i uzbrdo.
Prekrasne stijene u Veloj Dragi sve su nas oduševile. Pruga i tračnice prosto su mamile na atraktivni foto session. Dva tunela izazavala su pravo oduševljenje i morali smo ih istražiti .
Uspon nije bio nimalo lak. Ipak uspjeli smo se vratiti bez gubitaka.
Na kraju nas je obasjalo i sunce ,koje se skrivalo cijeli dan. Hvala našim vodičima Meliti i Eliju na prekrasnom izletu.
Sen je bilo jako lepo i si su jako zadovojni.